Dokumentarni film ‘Vitić pleše’ redatelja Borisa Bakala, u produkciji Bacača sjenki te u koprodukciji sa HRT-om, premijerno će biti prikazan u subotu, 1. travnja, u sklopu ovogodišnjeg izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, nakon koje će se održati Q&A s redateljem.
vrijeme: 01.04.2023. – 19 h
mjesto: Zagreb, Centar Kaptol
url: http://zagrebdox.net/
‘Vitić pleše’ je film o borbi za obnovu zgrade u Laginjinoj ulici u Zagrebu koju je projektirao Ivo Vitić, jedan od ključnih jugoslavenskih arhitekata. Antologijska modernistička zgrada postaje metafora društva u ovoj “priči o nama, drugima i prostoru između”.
Dokometražni dokumentarni kolaž film (sastavljen od fotografija, maketa, TV i filmskih priloga) prvijenac kazališnog i filmskog redatelja i glumca te intermedijalnog umjetnika Borisa Bakala sniman je skoro 20 godina. Naime, godine 2002., tijekom prvog velikog i urbano transformativnog izvedbenog i istraživačkog projekta Bacača sjenki – “Shadow Casters”, za vrijeme zagrebačkog Urban festivala, snimljeni su prvi kadrovi i prvi zvuci budućeg filma.
Tada nastaje i ideja za ovaj najveći umjetnički projekt zajednice (Community Arts) u Republici Hrvatskoj “Vitić pleše” koji je kroz predstave, koncerte, izložbe, radionice, javne tribine i zagovaranje, kroz rad s lokalnom zajednicom doveo do najveće obnove modernističke arhitekture u ovom dijelu Europe – stambeno-poslovnog bloka Narodne Banke slavnog hrvatskog arhitekta Ive Vitića.
U trenutku započinjana projekta, vitićev Blok Narodne Banke u Laginjinoj ulici 7 i 9 , popularno zvan i “šareni neboder” nije bio pojedinačno zaštićeno kulturno dobro u Republici Hrvatskoj, niti je bio u zoni spomeničke zaštite gradske jezgre (op-a. završavala je u Bauerovoj ulici). Upravo projekt Bacača sjenki i Borisa Bakala ubrzao je proces zaštite, te je kroz suradnju s lokalnom zajednicom, gradskim i državnim institucijama te uz veliku pomoć javnih medija doveo do konačne obnove ovog znamenitog arhitektonskog ostvarenja, u proljeće 2018.
Iako najpoznatiji, ovo nije prvi projekt zagovaranja i dovođenja do obnove umjetnika Borisa Bakala: godine 2000. na njegovu je inicijativu obnovljen paviljon L’Esprit Nouveau arhitekta Le Corbusiera u Bologni za vrijeme Bologna kulturna prestolnica Europe, za koji je Boris u modernističkoj fabrici slavnog talijanskog arhitekta Melchiora Bege režirao najveći kazališni projekt “Hotel Europa” po izvedbenom scenariju makedonskog pisca i dramatičara Gorana Stefanovskog. Boris trenutačno radi na dva nova projekta obnove: takozvanom Željezničarskom bloku u Skoplju iz 1942 godine te neboderu Koujak-Jaber, arhitekta Victora Bisharata iz 1964.
O tome kako je trajao proces zagovaranja obnove i njen proces, o tome tko je bio za i a tko protiv, kuda je sve to moglo otići, a nije, pogledajte u ovom zanimljivom dokumentarnom svjedočanstvu kojeg Boris potpisuje u suradnji s nedavno preminulim montažerom Martinom Semenčićem.
Boris Bakal je kazališni/filmski redatelj, glumac, intermedijalni umjetnik, aktivist, javni povijesničar, kustos i pedagog.
Podrška projektu: HAVC, Grad Zagreb, EU Media