“Sve je u novcu“

Sudionička stručna radionica za osobno obogaćivanje: Izvedbe “radionice” 25. i 26. rujna u prostoru Pogona u Zagrebu u 20h.  Ulaznice: 45 kn

Work in progress projekt “Sve je u novcu“ bavi se odnosima društvenih i materijalnih vrijednosti s jedne i novca s druge strane, a sve iz perspektive osobnih narativa, stvarnih financijskih tokova novca, permanentne ovodobne financijske krize te ambivalentnom ulogom novca u cjelokupnoj društvenoj razmjeni.

Bankarsko-financijska “revolucija” na svjetskom tržištu dala je koncept projektu koji u stvarnom vremenu prati paralelne financijske operacije, ulaganja i njihove posljedice na okoliš, na živote pojedinaca, na države, državne sustave i njihove segmente, na privredu i gospodarstvo. Polje istaživanja projekta trentno su zemlje poput Hrvatske, Italije, Slovenije i dr. Tijekom projektnog istraživanja kontinuirano se prikupljaju svjedočanstva o osobnim iskustvima s novcem, oko novca od investicija, sticanja, obogaćivanja, nasljeđivanja, osiromašenja, loše financijske sreće do odricanja od materijalnih dobara i financijskog ili općeg bašmebrigizma. Gradovi Trst, Zagreb, Kopar, Bitola poprišta su tih istraživanja (prikupljanja svjedočanstava), razgovora sa stručnjacima (bankarima, pravnicima, filozofima, programerima, kriptolozima, hakerima, edukatorima), rada s djecom i mladima u školama, prigodnih izložbi, sudioničko kazališnih izvedbi te prizorište dokumentarnog filma u nastajanju.

Početni poticaj projektu “Sve je u novcu“ (“Quello che conta sono i soldi”) dala je tršćanska umjetnička udruga Mamarogi. Stalno Slovensko Gledališče, dom za umirovljenike ITIS u Trstu, te Booksa u Zagrebu prvi su otvorili vrata projektu, a POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade treća je lokacija na kojoj se nastavlja ovaj nekonvencionalni performans i/ili sudionička stručna radionica.

Redatelj i umjetnički voditelj projekta: Boris Bakal – intermedijalni umjetnik, pisac, redatelj i performer (HR), Su-autori, dramaturzi i izvođači: Adriano Girardi – glumac i performer (IT),  Manuel Buttus – glumac i performer (IT) Daša Grgić – koreografkinja i plesačica (IT/SLO) Elena Husu – glumica i redateljica (IT/SLO).

Su-autori koncepta projekta: Maurizio Zacchignia (IT), Mariagrazia Plos (IT), Roberta Colllacino (IT) i  Adriano Girardi (IT)
Suradnici projekta: Matteo Sabattini – videomaker (IT),  Guido Chiarotti – filozof ekonomije, dramski pisac i fizičar (IT), Massimo Racozzi  – dizjaner (IT), Svemir Vranko (HR),  Nenad Romić (HR) i drugi.

Bacači Sjenki (Zagreb, Hrvatska) su višestruko nagrađivana i hvaljena međunarodna umjetnička i proizvodna platforma za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalne umjetnosti, koja uspješno i bez poteškoća isprepliće međunarodnu suradnju, kazališne izvedbe, urbane intermedijalne projekte, aktivizam, pedagoški rad, video umjetnost te selektorsku praksu u cjelovito umjetničko djelovanje.

Kao vodeći partner na brojnim malim i velikim projektima na 4 kontinenta, u svom 17-godišnjem radu i javnom djelovanju ostvarila je više od 150 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta te realizirala više od 50 edukativnih, kazališnih i filmskih projekata i manifestacija. U svojim projektima potiču rasprave o prirodi i proturječnostima procesa globalizacije, bave se društvenim, političkim i kulturnim pitanjima otkrivajući akutne problemi lokalnih zajednica: politika javnih prostora, posljedica tranzicijskih procesa, statusa i oblika intime, kao i sustavne proizvodnje amnezije i diskontinuiteta.
Oni također temeljito istražuju prošlost i sadašnjost neuralgičnih urbanih lokacija te srodne teme skupnog i pojedinačnog sjećanja, čime dovode svoje izvedbe na mjesta i lokalitete koji su po prvi put su uključeni u suvremeni umjetnički diskurs.

Kulturna udruga Mamarogi osnovana je u Trstu 2015. godine i od početka stvara sinergijske projekte s drugim sličnim umjetničkim subjektima, kako nacionalnim tako i međunarodnim. Razvija projekte s jakim socijalnim komponentama poput „Socijalne Komedije” (Social Comedy, 2016.) u suradnji s ICS-om, talijanskim konzorcijem za solidarnost – Ured za izbjeglice, a čiji je dramski tekst dobio drugu nagradu na natječaju Fortunedautore 2016. Vraćajući kazalištu njegovu nezamjenjivu društveno kulturnu funkciju, bavi se različitim položajem žena u društvu s projektom „Effe Come” (Effe kao), a krenuvši od teme holokausta progovara o raznim diskriminacijama u predstavi za djecu „Auschwitz. Priča o vjetru” (”Auschwitz. Una Storia di Vento”). Udruga je također vodi intenzivne stvaralačke i kazališne radionice za različite dobne korisnike i posebno za ugrožene i marginalizirane skupine. U 2017. godini započinje projekt koji se bavi cyber bullingom kroz kazališno-filmsku radionicu za srednje škole, što je rezultiralo i kratkim igranim filmom „Posljednje direktno javljanje” (“L’ultima diretta”).

Podrška projektu u Italiji: regija Friuli-Venezia Giulia;
Podrška projektima Bacača Sjenki u Hrvatskoj: Zaklada Kultura Nova, Grad Zagreb – ured za kulturu, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Molimo da uvažite ispriku za krivo datiranje događaja u tiskanom programu Pogona za rujan 2018.