FROOOM!

Frooom! je inovativni i istraživački obrazovni program započet 2012. u Zagrebu. Program sadrži proces i metodologiju obrazovanja i opismenjavanja djece i mladih za razumijevanje, korištenje i stvaranje elektroničkih medija, medija filma i novih hibridnih medija, a danas se provodi u sedam gradova Hrvatske u centrima za kulturu, muzejima, filmskim klubovima te nekim osnovnim školama.

Frooom! nije skraćenica, nego je jednostavno Frooooooom! – onomatopeja zvuka nečega što prolazi brzo i glasno, bilo u stripu, u animiranom filmu, pop-art slici ili filmskom/ TV dijalogu. To je (možda) naša stvarnost koja tako juri i prolazi. Pa ipak, ta brzina, ta zvučnost je ipak i ozračje u kojem nastaje ova inovativna i istraživačka škola, koja drži da je medijsko i intermedijalno filmsko obrazovanje djece i mladih jedno od temeljnih prava na opismenjavanje na koje djeca i mladi (u Hrvatskoj i u svijetu) trebaju imati danas, da bi se što bolje upoznali sa onim medijskim i stvarnosnim okolišem koji im se svakodnevno nudi. Štoviše, smatramo da je dubinsko razumijevanje i djelotvorno korištenje medija filma, elektroničkih sadržaja i programa te novih medija djece i mladih bitan funkcionalni razvojni obrazovni proces u odrastanju i razumijevanju današnjice.

Često izloženi nekritično i nasumce izabranim sadržajima, djeca i mladi bez uvida u prirodu medija, u njegov povijesni nastanak i njegove edukativne i stvaralačke mogućnosti, jednostavno su prepušteni fascinaciji na njegovu površnu prijemčljivost i njegove efekte, ali i nekritičnoj i često posve nesvjesnoj identifikaciji. Nesvjesni ideologija, poruka i često lažne etike (ili pomanjkanja etike) koja se krije iza brzog prolaska slike, postaju pasivni konzumenti narativa koji ih opsjeda, i s kojim se bez promišljanja identificiraju.

Namjera Frooom! škole je da djeca i mladi kroz majeutičku igru, postepeno i nenametljivo upoznaju sve povijesne faze medija filma i elektroničkih medija, da sami osmisle i promisle sadržaje te da se odvažno i sofisticirano nauče služiti tehnologijom koja te medije omogućuje – ukratko da se opismene jezikom medija filma, elektroničkih medija i novih (hibridnih) tehnologija.

U Frooom!-u djeci i mladima kroz majeutički narativ objašnjavamo da film “ne postoji”, već da je samo animacija nepokretne slike, te da se sve odvija u percepciji i prilagodbi ljudskog mozga – zahvaljujući takozvanom F-efektu ili tromosti našeg oka ili s onim što zapravo još ne razumijemo.

Takvim pristupom dajemo djeci moć i praktična sredstva da ovladaju, kako procesom stvaranja medija, tako i vlastitog doživljaja te na taj način “upravljaju” medijem te lakše razumiju njegovu moguću (skrivenu) poruku. Učimo ih dakle termodinamici i forenzici medija, ali i navikavamo da u mediju uvijek gledaju sve: i način na koji je medij napravljen, i narativne višeplanske rizomatske mogućnosti pojedinog medija, ali i zajednički trud mnogo ljudi koji su na jednom filmu, na jednom elektronskom medijskom programu ili interaktivnoj filmsko-elektroničnoj igri/ virtualnom “putovanju” radili.

Dakle, u Frooom!-u djeca i mladi prolaze povijesni razvojni “put” filmskih pokušaja: od Platonovih sjena na zidu pećine, preko kineskih zoetropa, francuskih praksinoskopa i manirističkih optičkih eksperimenata i iluzionističkih slika, preko Camere Obscure i Maybridgevih oklada, od vrsta i rodova filma te filmskih i medijskih profesija, zagovaranja vlastitih ideja i projekata, do perceptivno iskustvenih računalno/ elektroničkih igara, programa i formata.