Vitić Pleše

Written by on 2017-08-21

Interdisciplinarni projekt zajednice (humano-urbana mreža), započet 2004. u cilju obnove zajedničkih “prostora” stambenog Bloka Narodne banke u Laginjinoj 7 i 9 u Zagrebu (liftova, fasade, krovne terase, stubišta, itd.) te promišljanja njezine materijalne i nematerijalne baštine kao resursa održive obnove, održavanja i korištenja.

Autor koncepta i voditelj projekta: Boris Bakal

Suradnici: Plakor Kovačević, Katarina Pejović, Stanko Juzbašić, Petar Paradžik, Jasna Juras, Vesna Prichard, Gorana Matić, Sandra Uskoković, Dražen Scholz Šolc, Adam Luka Turjak, Sonja Leboš, Anja Raičević, Vladimir Mattioni, Niko Gamulin, Mirko Bogosavac, Milan Žerjav, Srdjan Kovachevich, Krešimir Bedek, Martin Draušnik, Tamara Petir,  lLinkt!, Ljiljana Zagorec, Katja Šimunić, Barbara Blasin, Luka Rukavina, Zeljko Q Blace, Damir Klemenić, Marija Županić, obitelj Šafar, [arh. Boris Magaš], Bogdan Budimirov, Jakša Zlatar, [arh. Fedor Kritovac], Jasna Marušić, Branka Cvjetičanin, Vesna Vuković, Davor Rocco, Matija Kolarić, Dijana Otročak, Ratimir Pavešić, Feđa Vukić, Maroje Mrduljaš, Zdenka Heršak, Tomislav Pavlić, Nenad Romić, Robert Loher i mnogi drugi.

Međunarodni suradnici: Emilio Caravatti (IT), Rural Studio (SAD), Nebojša Milikić (SRB), Emanuele Piccardo (IT), Lynn i Ned Kable (SAD), Primož Vitez (SLO), Riitta Salastie (FI).

Partneri projekta: DAZ, UHA, Multimedijalni institut/MaMa, Clubture network, Drugo More, BLOK, Multimedijalni centar Split, Infoshop škatula, Galerija Modulor/CKT, Galerija Camera Opscura (HR), Accademia delle belle arti di Genova (IT), Sveučilište Leiden (NL), NeMe (CY), REX/B92 (SRB) i drugi.

Potpore: Ured za kulturu grada Zagreba, DAZ, Ministarstvo kulture RH, HAVC, Program MEDIA EU.

Lokacija: Laginjina 7-9, Zagreb, Hrvatska
Status: registrirani nacionalni spomenik
Trajanje projekta: 2003. – 2015.
Datum izgradnje objekta: 1956. – 1962.
Autor nacrta izgradnje zgrade: arhitekt Ivan Vitić
Autor studije obnove: arh. Alan Braun (Arhitektonski fakultet, Zagreb)
Voditelj projekta obnove grada Zagreba: arh. Zrinka Paladino (potpredsjednica zagrebačkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode)
Predstavnici suvlasnika: arh. Gorana Matić i Petar Paradžik

Procijenjeni trošak obnove: 1,6 milijuna eura
Površina zgrade: 10.600m²
Nagrada: glavna jugoslavenska arhitektonska nagrada za najbolje ostvarenje stambene zgrade u arhitekturi u 1962. (dnevne novine Borba).

Opis: Zgrada se sastoji od 72 apartmana (9 x 3,5 spavaće sobe; 36 x 3 spavaće sobe; 4 x 2 spavaće sobe; 20 x 1 spavaće sobe; 3 x 2 spavaće sobe) raspoređenih preko 10 (3 i 4) katova u građevnom bloku od tri cjeline sa glavnim neboderom na velikim pilotima (kamenim stupovima). Zgrada također sadrži različite javne i komunalne sadržaje/ radionice, hotel (prenamijenjen u apartmane) i kafić. Zgrada ima velik podrum (ležište ugljena) koji je sada prazan i spreman za novu upotrebu. Stambeni blok Narodne banke u Zagrebu izvanredan je kontekstualan primjer kolektivnog stanovanja koji prihvaća postulate poslijeratnog međunarodnog modernizma, nadahnut Le Corbusierom, Mies van der Roheom i De Stijlom. Njegova jedinstvena kvaliteta prepoznata je u urbanom rasporedu (preoblikovanjem urbanističke regulacije mjesta), dizajnu i obliku sa slikarskim karakteristikama, tipologiji stanovanja (ustrojstvom zgrade i specifičnim rasporedom stanova), koji zajedno naglašavaju i promoviraju ideju egalitarnog i demokratskog stanovanja kasnog modernizma i živuće paradigme novih urbanih prostora i modela. Vitićev arhitektonski stil obuhvaća više slojeva, od kontekstualnog, socijalnog, formalnog i estetskog, morfološkog, tradicionalnog i kulturnog, stvarajući tako izvanredno nasljeđe hrvatskog poslijeratnog arhitektonskog identiteta.

Kronologija projekta:

2020. – Premijera filma “Betonska Ljubav”.
2016. – (03.02.) Nakon više od desetljeća borbe za njezinu obnovu, suvlasnici/ stanari zgrade s Bacačima Sjenki ostvarili su željeni cilj: počela je obnova zgrade i trajat će skoro dvije godine.
2015.-2018. – Obnova stambenog bloka (financiraju ga suvlasnici i Grad Zagreb).
2015. – Na sveučilištu u Kopenhagenu predstavnici Bacača Sjenki, Sandra Uskoković i Boris Bakal, su kroz četiri predavanja predstavili projekte, inicijative, realizacije i metodologiju rada Bacača Sjenki i njihovih partnera i suradnika iz više od 20 zemalja svijeta.
2014. – (09.-14.11.) Bacači Sjenki (Sandra Uskoković i Boris Bakal) predstavljaju projekt obnove Stambenog bloka Narodne Banke arhitekta Ivana Vitića na generalnoj konferenciji ICOMOS-a u Firenzi te cjelokupan proces koji je doveo do obnove. Radi se o dijelu konferencije koji se posebno bavi obnovama i projektima baštine koje pokreće lokalna zajednica i time se ta ista zajednica osnažuje. Također ukazuju na važnost prepoznavanja takve umjetničke i grass-root inicijative od strane stručne zajednice te odgovornih institucija u gradu i državi. Ovo je početak inicijative i doprinosa Bacača Sjenki na složenom interdisciplinarnom europskom procesu obnova moderne i suvremene arhitekture i graditeljske baštine. Već uvodni govori (Salvatore Settis, Monica Pasqua Recchia) i najave pojedinih sesija konferencije (Amerigo Restucci, Paolo Salonia i Sheridan Burke, da nabrojimo samo neke) pokazali su da se radi o temeljnom zaokretu u promišljanju baštine i nasljeđa, da su prilično jake tendencije prema holističkom pristupu te ozbiljnoj razmjeni znanja na planetarnom nivou. ICOMOS Italija je ponudio već na ovoj uvodnoj sjednici razne primjere tradicionalnog znanja sa svih strana svijeta koje smatraju da je moguće primijeniti vrlo uspješno na planetarnoj razini, a pogotovo u zemljama takozvanog razvijenog svijeta, koje često pristupaju invazivno u rješavanju problema, bez temeljnog principa regionalnosti, bez promišljanja specifičnosti; bilo to političke, geografske ili klimatske. Na ovom dijelu generalne skupštine predstavljeno je i povezivanje materijalne baštine i očuvanja krajolika (pejzaža, okoliša, sredine).
2014. – (15.09.-12.10.) Predstavljanje projekta Vitić pleše na Međunarodnom festivalu arhitekture i urbanizma u Pragu, Češka. Doc. sc. Sandra Uskoković i intermedijalni umjetnik Boris Bakal predstavili su rad i život jednog od najvažnijih i najplodnijih predstavnika hrvatske moderne arhitekture – Ivu Vitića. Tema jednog od segmenata ovogodišnjeg festivala je Arhitektonsko nasljeđe i svjetske arhitektonske ikone, stoga su Bacači Sjenki pozvani da izlažu i predstave cjelokupan opus Ive Vitića, s posebnim naglaskom na Blok Narodne Banke iz 1958./61. u Laginjinoj ulici u Zagrebu, ali i desetogodišnji trud Bacača Sjenki u zagovaranju obnove ovog kulturnog spomenika Republike Hrvatske i remek djela poslijeratnog modernizma domaće i svjetske arhitekture. Bacači Sjenki na festivalu predstavljaju maketu nebodera u Laginjinoj ulici (autor makete je arh. Marko Ambruš), fotografije reprezentativnih arhitektonskih zdanja Ive Vitića (iz arhiva Bacača Sjenki, Nepoznatog Zagreba, Slobodnih veza te kolega arhitekata) te kratak film o Vitiću, zgradi u Laginjinoj te njezinoj obnovi. Ovo je najveće predstavljanje rada i djela arhitekta Ive Vitića od njegove smrti 1986. godine.
2014. – (28.05.) Međunarodna radionica o projektu Čovjek je prostor: Vitić Pleše (Društvo Arhitekata Zagreba). Projekt je platforma za diskusiju i poticanje interdisciplinarnog razmišljanja i promišljanja izvan klasičnih i tradicionalnih baštinskih koncepata i kategorija u susret alternativnijim metodološkim okvirima orijentiranim prema fundamentalnoj rekonceptualizaciji i rekonstrukciji osnova baštinskih vrijednosti, praksi i etike. Umjetnički projekt zajednice orijentiran je na Vitićev neboder u Laginjinoj 7-9 u Zagrebu, remek djelo moderne arhitekture nastalo kasnih 1950-tih godina, registrirano kao kulturno dobro, no već više desetljeća je u vrlo lošem stanju zapuštenosti i propadanja, koje prijeti životu 256 stanara u ovoj građevini, kao i građanima/ prolaznicima grada Zagreba. Najavljena obnova Vitićevog nebodera tijekom 2015. godine predstavlja jednu od najvećih investicija (financirana od strane suvlasnika-vlasnika i grada Zagreba) u području stambene arhitekture u Hrvatskoj.
2014. – (27.02.) Društvo Arhitekata Zagreba i umjetnička organizacija Bacači Sjenki održali su panel/ tribinu: Hoće li Vitićev neboder opet plesati? Tribinu je moderirao redatelj Mario Kovač, a u razgovoru su sudjelovali: mr. sc. arh. Alan Braun, dipl. pov. umj. Krešimir Galović, dr. sc. Sandra Uskoković, dipl. ing. arh. Marko Sančanin, predstavnici suvlasnika zgrade u Laginjinoj 9 i 7, Zrinka Paladino iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture te Boris Bakal iz Bacača Sjenki.
Ostali sudionici: Petar Paradžik, predstavnik suvlasnika zgrade, Zlatko Uzelac, iz IPU i bivši doministar kulture.
Početne teme za razgovor su bile: Metodologija i izazovi obnove i revitalizacija stambenih zgrada moderne arhitekture, Pitanje energetske učinkovitosti te održivog razvoja zgrada, Umjetnička vrijednost i važnost Vitićevog nebodera, Financijski aspekti obnove, Uloga i učešće lokalne zajednice u očuvanju materijalne i nematerijalne baštine.
Budući da nije riječ o obnovi napuštenog srednjovjekovnog dvorca, upravne zgrade, neke državne ili gradske institucije, nego zgrade u kojoj ljudi trenutno žive, izazovi su puno veći. Ako se ova obnova uspješno izvede, postati će uspješan primjer svim zgradama, kako u Zagrebu, tako i u Hrvatskoj jer, ističu stručnjaci, „osim poznatih drevnih građevina od kojih živi naš turizam, Zagreb i Hrvatska imaju što pokazati i kad je riječ o djelima suvremene arhitekture“. Toga često nisu svjesni ni sami stanari tih vrijednih zgrada, što je bio slučaj i s Vitićevim neboderom.
2013. – Dokumentarni film Betonska ljubav osvojio je bespovratna sredstva HAVC-a (Hrvatskog audiovizualnog centra), Audiovizualnog odbora Grada Zagreba, Programa EU za medije i dobio koprodukcijske prijedloge hrvatske i poljske televizije, kao i od mreže Al-Jazeera.
2012.-2013. – Dokumentarni film Betonska ljubav pozvan je na jednogodišnji razvojni program Ex-Oriente u Češkoj.
2012. – Drugo iznošenje ideje filma Betonska ljubav na Zagrebačkom festivalu dokumentarnog filma – ZGDOX.
2011. – (prosinac) Odluka Grada Zagreba o sufinanciranju obnove zgrade.
2007.-2015. – Snimanje dokumentarnog filma o projektu Vitić Pleše.
2007. – Prvo iznošenje ideje filma Betonska ljubav na Zagrebačkom festivalu dokumentarnog filma.
2006. – Video i foto dokumentacija projekta Vitić Pleše postaje dokumentarni film Betonska ljubav.
2006. – Izrada programa Arhitekti u rezidenciji (u jednom od stanova u zgradi).
2006.-2014.Čovjek je prostor: Vitić pleše – prezentacije i predavanja (Limasol, Prag, Beograd, Split, Genova, Amsterdam, Dubrovnik, Hamburg, Manchester…).
2006.-2007.Čovjek je prostor: Druga arhitektura – radionice i predavanja (Limasol, Prag, Beograd, Zagreb, Split, Rijeka, Genova, Amsterdam, Dubrovnik…).
2006.-2007. – Obnova svih dizala u zgradi.
2005.-2008. – Izrada memorijske arhive zgrade i arhiva memorije susjedstva.
2005.-2006. – Brojni multidisciplinarni istraživački programi, predavanja, kulturne i umjetničke aktivnosti (koncerti, nastupi) u i oko zgrade.
2005. – Radionica Vitić pleše: drugi krug – metodologija ljudsko-urbane mreže (Zagreb, Split, Rijeka).
2005. – Izložba Vitić Pleše – prezentacija ovog višeslojnog projekta (Zagreb, Split, Rijeka).
2004.-2006. – Stvaranje ljudsko-urbane interdisciplinarne mreže (Bacači Sjenki sa suvlasnicima, zajednicom šireg susjedstva, gradskim i državnim institucijama, profesionalnim udruženjima i nevladinim organizacijama).
2004.-2007. – Stvaranje arhiva povijesti zgrade i aktiviranje suvlasnika.
2004.-2005. – Prošireni sastanci kućnog vijeća (arhitekti, pisci i umjetnici koji djeluju kao stanovnici i suvlasnici – koristeći tehniku kazališta potlačenih Augusta Boala).
2004. – Načini rada: otvoreni uredi (šator ispred zgrade ili u susjedstvu s aktivistima i umjetnicima koji objašnjavaju projekt i postavljaju upite).
2004. – Re-konceptualizacija projekta kako bi se spasilo i obnovilo ovo remek-djelo moderne arhitekture koje se nalazilo u derutnom stanju i prijetilo životima svojih 256 stanovnika.
2004. – Hrvatski umjetnik Boris Bakal (Bacači Sjenki) useljuje u zgradu i pokreće složeno interdisciplinarno nastojanje (stalne umjetničke intervencije i programi u i oko zgrade), s ciljem podizanja svijesti javnosti o stanarima zgrade i njenoj lokalnoj zajednici.
2003. – Priprema međunarodnog interdisciplinarnog projekta specifičnog za mjesto i zajednicu – Vitić pleše.

Medijsku prisutnost projekta možete pogledati ovdje.

Autor koncepta i voditelj projekta: Boris Bakal Suradnici: Plakor Kovačević, Katarina Pejović, Stanko Juzbašić, Petar Paradžik, Jasna Juras, Vesna Prichard, Gorana Matić, Sandra Uskoković, Dražen Scholz Šolc, Adam Luka Turjak, Sonja Leboš, Anja Raičević, Vladimir Mattioni, Niko Gamulin, Mirko Bogosavac, Milan Žerjav, Srdjan Kovachevich, Krešimir Bedek, Martin Draušnik, Tamara Petir, lLinkt!, Ljiljana Zagorec, Katja Šimunić, Barbara Blasin, Luka Rukavina, Zeljko Q Blace, Damir Klemenić, Marija Županić, obitelj Šafar, [arh. Boris Magaš], Bogdan Budimirov, Jakša Zlatar, [arh. Fedor Kritovac], Jasna Marušić, Branka Cvjeticanin, Vesna Vuković, Davor Rocco, Matija Kolarić, Dijana Otročak, Ratimir Pavešić, Feđa Vukić, Maroje Mrduljaš, Zdenka Heršak, Tomislav Pavlić, Nenad Romić, Robert Loher i mnogi drugi. Međunarodni suradnici: Emilio Caravatti (IT), Rural Studio (USA), Nebojša Milikić (SRB), Emanuele Piccardo (IT), Lynn i Ned Kable (USA), Primož Vitez (SLO), Riitta Salastie (Fi), itd. Partneri projekta: DAZ, UHA, Multimedijalni institut/MaMa, Clubture network, Drugo More, BLOK, Multimedijalni centar Split, Infoshop škatula, Galerija Modulor/CKT, Galerija Camera Opscura (HR), Accademia delle belle arti di Genova (IT), Sveučilište Leiden (NL), NeMe (CY), REX/B92 (SRB) i drugi.

Tagged as