Kreativna radionica Dizajn emocija

Written by on 2020-06-04

Projekt “Centar oblikovanja svakodnevice“, HDD i Bacači Sjenki pozivaju na radionicu:

Dizajn emocija

– kreativna radionica Bacača Sjenki u Pogonu

Pozivaju se svi zainteresirani građani grada Zagreba, mladi i stari te studenti i profesionalci iz područja sociologije, psihologije, antropologije, dizajna, politologije, prava, ekonomije, društvenih inovacija, novinarstva, kulinarstva, javnih službi, urbanizma, baštinskih studija, novih medija, književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma, suvremenog plesa, arhitekture, povijesti i povijesti umjetnosti na sudjelovanje u izvedbenoj radionici “Dizajn emocija”, unutar projekta “Centar oblikovanja svakodneviceHrvatskog dizajnerskog društva, Muzeja za umjetnost i obrt, ULUPUH-a, Bacača Sjenki te Grada Zagreba.

Kada: 19. i 20.06. u prostorima Močvare, a 23., 24., 25. i 26.06. u Pogonu (sveukupno 6 dana)

  • svaki dan od 9 do 16h, osiguran besplatni ručak!

Prijave: ovdje!

Gdje: Močvara i POGON  –  zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Trnjanska struga 34, Zagreb
(javnim prijevozom: silazna autobusna stanica je Nacionalna i sveučilišna knjižnica + 10 minuta hoda – 700 m)

Autori i voditelji radionice: Pavle Perković, Anita Čeko, Marija Georgiev i Boris Bakal

Organizacija i logistika: Zvonimir Bešlić, Nela Katić Novačić, Hana Juranović

Informacije o radionici i projektu: bacaci.sjenki@gmail.com

Rok za prijave: 18.6.2020. Broj polaznika je ograničen na 20.

 

O projektu “Centar oblikovanja svakodnevice”:

Centar oblikovanja svakodnevice (COS) je dvogodišnji istraživački kulturni projekt HDD-a (hrvatskog dizajnerskog društva) te partnera MUO (Muzeja za umjetnost i obrt), ULUPUH-a (Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti), Grada Zagreba i udruge Bacači Sjenki, osmišljenog u promišljanju osnivanja i upravljanja mogućom novom kulturnom institucijom u gradu Zagrebu.
Ta moguća buduća institucija (COS) bi se kroz stvaralačku, zagovaračku i kuratorsku djelatnost bavila promicanjem i razumijevanjem dizajna i oblikovanja u svim segmentima stvarnosti, svakodnevice te ljudskog djelovanja i postojanja uopće. Projekt osmišljavanja i istraživanje provedbenosti, učinkovitosti, svrsishodnosti i održivosti takve institucije ostvaruje se kroz financiranje iz Europskog socijalnog fonda, kroz Operativni program Učinkoviti ljudski te sredstvima Ministarstva kulture RH.

 

Dizajn emocija – kreativna radionica Bacača Sjenki u Pogonu

Izolacija, potres i pandemija su nas u najmanju ruku zatekli, a onda i otvorili razna mjesta u nama. Sve emocije koje smo pritom doživljavali i doživljavamo, normalna su reakcija na nenormalnu situaciju i kao takve imaju svoju funkciju. Jednako kao što emocije dizajniraju našu svakodnevicu, tako i mi možemo dizajnirati vlastite emocije. U sigurnom grupnom okruženju istraživat ćemo stvaralački i kreativni potencijal naših emocija i načine na koje one mogu oblikovati našu svakodnevicu i život.  

Cilj radionice je kreativna razrada emocija i dojmova s kojima smo se svi susretali u zadnjih nekoliko mjeseci (pandemija, potres, ekonomska situacija, lokalna i državna politika). Radionica daje siguran prostor polaznicima da se izraze, da progovore o sebi u proteklom razdoblju te da osvijeste svoj izlazak iz izolacije.

10 sekundi tog prohladnog nedjeljnog jutra bilo je dovoljno da nas do kraja razbudi. 10 sekundi potresa jačine od 5,5 po Richteru u 6 sati i 24 minute bilo je dovoljno da velikoj većini građana grada Zagreba razbije iluziju sigurnosti svijeta u kojemu smo živjeli.

Iako je epidemija korona virusa ozbiljno nagrizala osjećaje sigurnosti i blagostanja, na koje smo samouvjereno smatrali da imamo pravo, s obzirom na brojke od 200-tinjak zaraženih u Hrvatskoj dan prije potresa, činilo se da su količina paranoje koju su mediji i stručnjaci servirali, ipak bili prenapuhani. Barem za većinu, tj. za one kojima epidemija nije preko noći uzela posao i dovela u pitanje čak i imanje krova nad glavom, pod prijetnjom ovrhe.

I onda je došlo tih 10 sekundi potresa i odjednom smo se svi spustili u samo srce egzistencijalnog straha i nemoći. Jer, da bi ti banka mogla ovršiti stan, za početak je bitno da uopće imaš stan. A to je situacija koja je za neke ljude u 10 sekundi postala brutalna stvarnost. Odjednom se niti činjenica da smo živi više nije mogla samo tako podrazumijevati. I upravo je to poruka koju su u danima poslije ponavljali mnogi potresom pogođeni: “lako za stanove i uništene automobile, bitno je da smo živi”.

Radionica “Dizajn emocija” otvara prostor za iskustveno i stvaralačko upoznavanje s našim emocionalnim odgovorima na okolnosti oko nas i načinima na koji oblikuju našu svakodnevicu kroz četiri primarne emocije, strah, ljutnju, tugu i radost. 

Kako se emocionalno nosimo s prizorima srušenih dijelova voljenog grada? 

Kako to utječe na nas, kako nas oblikuje? 

Kako na nas djeluju prizori praznih ulica u proljeće?

Iskustvo nas uči da je svaka osoba doživjela barem jedno traumatično iskustvo, a većina nas i više od njih. Višegodišnja, znanstvena istraživanja pokazuju da, ma koliko se pravili da se to nas ne tiče, takva iskustva ostavljaju ozbiljne psihičke posljedice i dugoročno ograničavaju kvalitetu našeg života, ako ne osvijestimo ono što nam se događa i ne napravimo nešto s tim. Također smo naučili da je od velike koristi i pomoći za pojedinca u trenucima krize i nakon nje moći se osloniti na grupu ljudi oko sebe. Tu vidimo veliki potencijal i razlog nastanka naše radionice.

Važno je istaknuti postojanje fascinantne čovjekove sposobnosti prilagodbe i preživljavanja u raznim životnim okolnostima, stoga nam je želja da se u ovoj  radionici u sigurnom grupnom okruženju igramo, proživljavamo, upoznajemo i istražujemo sposobnost naše kreativne prilagodbe, da otkrivamo jedni od drugih nove potencijale oblikovanja naše svakodnevice – kroz naše emocije.

Naglasak u našoj radionici stavljamo na razvijanje grupnog povjerenja, podrške i međusobnog upoznavanja, uvažavanja i slušanja. Tako ćemo iskrenije zajedničkim snagama učiti upoznavati i prihvaćati prije spomenute četiri primarne emocije strah, ljutnju, tugu i radost. Želimo potaknuti sudionike da se ne boje prihvatiti da nitko ne zna kako se treba ponašati u trenucima kada se sve oko nas raspada ili nam se čini da se raspada. Da nema ništa sramotno u strahu, ljutnji i tugovanju i da upravo kroz te osjećaje možemo otvoriti istinske potencijale za radost.

Izazov ove radionice je pokazati da se i jako važne i ozbiljne životne teme mogu istraživati u stvaralačkoj, prijateljskoj, razigranoj i opuštenoj atmosferi. Dođite i istražimo zajedno.

Uranjanje u olupinu

Postoje ljestve,

Ljestve su uvijek tamo

vise bezazleno

kraj boka škune…

Spuštam se…

Došla sam istražiti olupinu…

Došla sam pogledati nanesenu štetu

i blaga koja su ostala

  • Adrienne Rich

Bacači Sjenki su višestruko nagrađivana i hvaljena međunarodna umjetnička i proizvodna platforma za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalne umjetnosti, koja uspješno i bez poteškoća isprepliće međunarodnu suradnju, kazališne izvedbe, urbane intermedijalne projekte, aktivizam, pedagoški rad, video umjetnost te selektorsku praksu u cjelovito umjetničko djelovanje.

Životopisi voditelja:

Pavle Perković je dipl. filozof i religiolog, apsolvent gestalt psihoterapije. Vodi kreativan psihoterapijski rad s odraslima i psihološko savjetovanje za studente. Također radi s djecom izbjeglica za Unicef, piše članke na temu odnosa s djecom, radi na mirovnim projektima s ratnim veteranima i osobama s invalidnošću, osmišlja i vodi radionice za mlade nezaposlene te surađuje na radionicama filmskog i medijskog opismenjavanja Bacača Sjenki za djecu, mlade i odrasle.

Anita Čeko – magistra psihologije i filmske dramaturgije. Polaznica raznih filmskih i scenarističkih, domaćih i inozemnih, radionica; voditeljica filmskih radionica za djecu i mlade. Dobitnica dviju potpora HAVC-a za razvoj scenarija dugometražnog igranog filma. Edukantica psihodramske psihoterapije. Višegodišnja suradnica Udruge Bacači Sjenki na programima medijskog i filmskog opismenjavanja za djecu i odrasle na više razina opismenjavanja.

Marija Georgiev je filmska redateljica, edukatorica, sociologinja, scenaristica i umjetnica. Surađivala je na nekoliko hrvatskih filmova kao pomoćnica redatelja, druga asistentica režije i kao pomoćna producentica. Posjeduje stručnost u proizvodnji, distribuciji te upravljanju složenim kulturnim projektima. Surađuje na raznim edukativnim i umjetničkim projektima Bacača Sjenki i izvršna je direktorica Froooma! – interdisciplinarne filmske škole za djecu i tinejdžere. Autorica je nekoliko kratkih filmova nagrađenih na nacionalnim festivalima.

Boris Bakal je kazališni / filmski redatelj i glumac, intermedijski umjetnik, kustos, pisac, edukator, aktivist modernističkog arhitektonskog nasljeđa te javni povjesničar. Tijekom svoje svestrane karijere autor je brojnih projekata, performansa, predavanja, instalacija i multimedijskih kreacija u više od 20 država diljem Europe, Azije, Pacifika, Afrike i SAD-a. Njegov rad ističe, između ostalog, izraženo sudioničkim, prostorom, vremenom arhitekturom i urbanizmom određenim elementima umjetnosti, stvaralaštva i kulture. Suosnivač je Bacača Sjenki (Hrvatska), koji su za svoj rad osvojili brojne nagrade, priznanja i nagrade. Također je autor koncepta te pokretač škola za medijsko i filmsko opismenjavanje Frooom! i Samo nebo nam je granica.

Snimanje radionice i izvedbi:
Radionica i njezini izvedbeni dijelovi se snimaju i fotografiraju za potrebe promidžbe projekta. Prijavom na sudjelovanje polaznik daje pristanak za dokumentiranje. Dokumentacijski materijal se može koristiti neograničeno u online i tiskanim izdanjima vezanima za projekt “Centar oblikovanja svakodnevice”, te u tiskanim i e-izdanjima koje objavljuju HDD ili projektni partneri.

Organizacija radionice:
Organizacija radionice je sufinancirana u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj poziva isključiva je odgovornost Hrvatskog dizajnerskog društva.




Continue reading

Previous post

Kazačok


Thumbnail