O Zajedništvu: Muški/Ženski – Ženske/Muške

Kroz proučavanje povijesnih, ekonomskih, bioloških, edukativnih, znanstvenih i kulturnih (dis)kontinuiteta (u ovome slučaju, rodno-spolnih odnosa), bavimo se emancipiranjem smisla zajedništva (projekt O Zajedništvu – 2009.-2015.).

Od svoje premijere 2011. godine, više od 100 izvedbi ove nesvakidašnje kazališne terapije je ostvareno diljem Hrvatske i u zemljama Ex-Yu (Makedoniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Sloveniji).

Boris Bakal

Baveći se raznim aspektima (vidovima, oblicima, dinamikama) zajednice i zajedništva još u svojim ranijim projektima, Bacači Sjenki su pokrenuli projekt O ZAJEDNIŠTVU u suradnji sa sljedećim institucijama: Galerija «Vladimir Nazor», Zagrebačko kazalište mladih, Atelje 212 Beograd, Kultura Promjene/Teatar ITD SC Sveučilišta u Zagrebu, Međunarodni Festival MESS u Sarajevu, Kamerni Teatar 55 u Sarajevu, Knjižnica «Bogdan Ogrizović», Hrvatski filmski savez, MKC Split, Infozona Split, SAKUD/ Dr. Inat Pula, PUF Pula, INK Pula.

Projekt O ZAJEDNIŠTVU propituje zajednicu i zajedništvo kroz više njezinih motivacijskih razloga nastajanja, energetskih i društveno-političkih stanja i mijena:

• Dogovornu (pseudo) zajednicu i, posljedično, njezin organski oblik građen kroz kazališni proces/ čin u više zajedničkih etapa, započinje se premijerom na kojoj glumci i publika zajedno s autorima ocrtavaju obrise savršene predstave, a nastavlja se kroz zajednički rad glumaca i publike te započinje djelatni kazališni život prvom reprizom (EKSPLICITNI SADRŽAJI);
• Stvaralački proces koji ukazuje na prenapregnutost stanja zajednice i, s time u vezi, nužnost pokretanja re-evolucije. U ovom slučaju, to je predstava i njezina transpozicija u stvarnosti koja ubrzava raspad zajednice i njezino ponovno uspostavljanje (®EVOLUCIJA: MASTER CLASS);
• Dovođenje ishodišnog energetskog čvorišta zajednice do laboratorijsko-kazališnog suprotstavljanja/ dijaloga razdvajanjem njezinih osnovnih energija – muške i ženske – na dva događaja koji se grade kroz dinamični diskurs odnosa prema reprodukciji i uživanju (MUŠKI/ŽENSKI-ŽENSKE/MUŠKE – M/Ž-Ž/M).

M/Ž-Ž/M je treći dio trilogije Bacača Sjenki O zajedništvu. M/Ž-Ž/M dijeli svijetove da bi se jasnije sagledali i bolje razumijeli na “sigurnom mjestu razgovora”: podijeljeni su izvođači i izvođačice, autori i autorice, ali je podijeljena i publika. U susretu muških sa ženskima, ženskih sa muškima, muških sa muškima i ženskih sa ženskima, u druženju sa stereotipima i njihovom raskrinkavanju, u izmještanju pogleda na drugog/ drugu, u poigravanju sa čudnim (queer) otkrivaju se sličnosti u razlikama i razlike u sličnostima koje nam obično izmiču. Publika je, po vlastitom izboru, ravnopravni suigrač (‘napadač’) izvođačima u ovom traganju za novim odgovorima na pitanja o ženskom i muškom koja si vječno postavljamo. M/Ž-Ž/M je putovanje kroz uzajamno otvaranje, razgovore, pjesmu, igru, smijeh i suze; avantura u koju svatko kreće s određenom prtljagom ideja i predrasuda da bi se, nakon predstave, iznenadio njegovim novim sadržajem.
Dolazak na M/Ž-Ž/M je ujedno i jedinstvena prilika za zajednički izlazak u kojem provodite par sati kazališnog druženja samo s pripadnicima Vašeg spola, dok se Vaši eventualni suputnici drugog spola druže uz piće i priču, da bi potom zamijenili postave: kazališe-kafić. U ovoj priči onkraj roda, spola, seksa i primisli, hrvatsko-bosansku ekipu renomiranih i mladih glumica i glumaca koji su, pored Borisa Bakala i Katarine Pejović, autori ovog nesvakidašnjeg projekta, čine Irma Alimanović, Maja Izetbegović, Jelena Miholjević, Mona Muratović, Petra Težak u Ženskoj predstavi, a Benjamin Bajramović, Nikša Butijer, Dean Krivačić, Boris Ler i Vilim Matula u Muškoj predstavi.

Ova se predstava igra samo za istospolnu publiku: “Muška za muške” i “Ženska za ženske”. Drugim riječima, planirajte dolazak na M/Ž-Ž/M u društvu/ sigurnosti Vašeg spola!

Kakav je status ženskog i muškog pitanja na izmaku prvog desetljeća 21. stoljeća, nakon svih povijesnih (r)evolucija, metamorfoza, tranzicija, transgresija i regresija? I još prije: kako se danas može definirati žensko i muško pitanje? I još prije: je li to uopće pitanje ili je riječ o nečem drugom? Što se sve krije iza pseudofilozofskih naputaka poput npr. “budi žensko” ili “budi muško” ili “ne budi dijete” (tu smo očito dijagnosticirali i postojanje srednjeg roda)? U kojoj nam je mjeri presudno kako nas doživljavaju drugi, žene, muškarci; kroz naš rad, ali i osobno. Intimni partneri, umjetnički partneri i publika. Daje li nam bavljenje tim pitanjem snagu ili nam ju crpi? Postoji li životno bitan odabir kojim možemo usrećiti sebe bez da naškodimo drugomu, ili si takav odabir moramo stvoriti sami? Ili zajedno? Muška ili ženska misao? Ovo su samo neka od pitanja koja projekt M/Ž-Ž/M otvara u svim krugovima/ slojevima, poput figure matrjoške. No, za razliku od ruskog suvenira, u ovom dramaturško-redateljskom modelu i posljednja, najmanja figurica može se otvoriti, a što je u njoj – svatko otkriva za sebe.