ŽIVA BAŠTINA

Projekt  Bacača sjenki – “Živa baština: Kritički pristupi i inovativne metode očuvanja izvedbenih  umjetnosti”  nudi inovativan pristup nužnom ali i neizbježnom očuvanju baštine (tragova, procesa, konteksta) izvedbenih umjetnosti s obzirom na izazove s kojima se suočavaju izvedbene umjetnosti u digitalnoj eri.

Projekt “Živa baština: Kritički pristupi i inovativne metode očuvanja izvedbenih  umjetnosti”  istražuje potencijal  i materijalnost arhiviranja i očuvanja izvedbenih umjetnosti kroz analizu i reinterpretaciju impresivne zbirke originalnih izvedbenih umjetničkih djela. Nadalje ovaj projekt ispituje politiku i filozofiju ponovnog korištenja ovih djela, povijesno kontekstualizirajući ovu umjetničku praksu i razmatrajući širok raspon načina na koje očuvanje izvedbenih umjetnosti  oblikuje, utječe i informira nove izvedene radove.

Ideja očuvanja (konzervacije) izvedbenih umjetnosti kritički preispituje  tradicionalni pojam arhiviranja kao neutralnih skladišta činjenica. Umjesto toga, naglašava da odabir, očuvanje i prezentacija  izvedbenih umjetnosti može oblikovati kulturni, društveni i politički diskurs. Ovaj koncept također se usklađuje sa širim teorijskim okvirom u umjetnosti i restauraciji te u  interdisciplinarnim znanostima, koji prepoznaje objekte i materijale kao aktivne agente u ljudskom iskustvu, a ne samo pasivne primatelje značenja.

Kuriranje tj. konzervacija i očuvanje  izvedbenih umjetnosti  odnosi se na ideju da ti radovi nisu pasivni objekti, već aktivni sudionici u oblikovanju znanja, sjećanja i povijesti. Ovaj koncept promatra očuvanje izvedbenih umjetnosti  kao onih koji imaju moć utjecati i oblikovati načine na koje ih umjetnici, istraživači i javnost interpretiraju, koriste i razumiju. Drugim riječima, očuvani /konzervirani oblici (dokumenti, blibliografski materijal, audio-vizuelni zapisi)  izvedbenih umjetnosti  u pripadajućim kontekstima ( arhivima umjetnika ili umjetničkih kolektiva) postaju instrumenti kreativnog i inovativnog potecijalna jer mogu nadahnuti nova značenja, izazvati emocionalne reakcije ili uokviriti povijesne narative na specifične načine.

Očuvanje izvedbene umjetnosti uključuje kombinaciju dokumentacije, angažmana s umjetnikom, očuvanja društvenog konteksta i fleksibilnih strategija koje uzimaju u obzir njihovu evoluirajuću prirodu. Za razliku od tradicionalnih umjetničkih djela, izvedbena umjetnost izahtijeva prepoznavanje žive, prolazne kvalitete djela i osiguravanje da buduće generacije mogu doživjeti i razumjeti i njegov sadržaj i kontekst. Ovaj proces može uključivati balansiranje između očuvanja prošlosti i prilagodbe novim okolnostima, osiguravajući da bit izvedbe traje.

Projekt se temelji na ideji da izvedbene umjetnosti ne treba samo dokumentirati, već aktivno održavati kroz ponovno izvođenje, reinterpretaciju, interakciju i dijalog s novim djelima. To uključuje fleksibilne metode očuvanja koje uvažavaju prolaznu prirodu izvedbi i njenu evoluciju kroz vrijeme.

Podrška projektu: Ministarstvo kulture i medija RH & Ured za kulturu i civilno društva Grada Zagreba