Baština i naslijeđe za oblikovanje budućnosti – radionica

Written by on 2019-02-25

Centar oblikovanja svakodnevice, HDD i Bacači Sjenki pozivaju na radionicu:
“Naslijeđe i baština za oblikovanje budućnosti” – dokumentiranje svakodnevnog života u Vitićevom neboderu (projekt “Vitić pleše“)

Pozivaju se studenti i profesionalci iz područja dizjana, arhitekture, urbanizma, novih medija, povijesti umjetnosti, novinarstva, politologije, komparativne književnosti, dramaturgije i teatrologije te svo zainteresirano građanstvo na sudjelovanje u stručnoj radionici “Naslijeđe i baština za oblikovanje budućnosti” unutar projekta “Centar oblikovanja svakodnevice” Hrvatskog dizajnerskog društva, Muzeja za umjetnost i obrt, ULUPUH-a, Grada Zagreba te Bacača Sjenki.

Kada: 09., 16., 23. ožujka i 13. travnja od 9 do 16 h (uključen besplatan topli obrok) – 4 subote
Gdje: POGON – Centar za nezavisnu kulturu i mlade, ulica kneza Mislava 11, Zagreb
Prijava: OVDJE

Maksimalan broj polaznika: 20.  Prijave traju do popunjenja kapaciteta radionice.
Trajanje radionice: 4 termina po 8h (4 subote)
Radionica je besplatna i ima uključen topli obrok u tijek provedbe.

Provodioci: Sandra Uskoković, povjesničarka umjetnosti i teoretičarka prostora te moderne i suvremene arhitekture, umjetnosti i urbanizma, Marko Sančanin, arhitekt i aktivist te Boris Bakal, intermedijalni umjetnik (pogledati životopise predavača niže).

Provedba radionice: Udruga Bacači Sjenki uz podršku projektnih partnera: Hrvatskog dizajnerskog društva (korisnika bespovratnih sredstva), Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti te Grada Zagreba. Provedbu radionice omogućio je i Pogon – centar za nezavisnu kulturu i mlade u Zagrebu.

O projektu COS:
Dvogodišnji projekt Centar oblikovanja svakodnevice polazi od teze kako između kulture i svakodnevnog života postoji duboka veza, odnosno kako kulturne i kreativne aktivnosti, u najširem spektru značenja, a posebno u području dizajna, imaju sveprisutan učinak na oblikovanje naših životnih okruženja, odnosno na promišljanje kako živote svih nas učiniti kvalitetnijima, iskustveno bogatijima, stimulativnijima i slojevitijima.

Ovim projektom također će se utvrditi postojeće stanje sudioničkog upravljanja u kulturi te istražiti mogućnosti uspostavljanja novog i primjenjivog modela kroz dvogodišnju suradnju dva strukovna udruženja na području primijenjene umjetnosti i dizajna (Hrvatsko dizajnersko društvo – HDD, Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti – ULUPUH), središnje muzejske institucije za područje dizajna (Muzej za umjetnost i obrt – MUO), udruge u kulturi (Bacači Sjenki) te lokalne uprave (Grad Zagreb). U okviru projekta provodit će se i niz programskih aktivnosti čija je namjera doprinijeti povećanju svijesti lokalne zajednice o važnosti i utjecaju dizajna u kontekstu kulture svakodnevnog života građana.

O radionici:
Ova radionica koristi kao polaznu točku najpoznatiji intermedijalni projekt zajednice i uspješnog zagovaranja obnove moderne i suvremene arhitekture u Republici Hrvatskoj – Vitić pleše; ona istražuje razne primjere baštine, baštinjenja i nasljeđivanja te mogućnosti primijenjene projektne metodologije na nove slučajeve baštine, naslijeđa i urbanog oblikovanja.
Teme, terminologija i tematske cjeline radionice: Topofilija i terafilija, Urbana izvedba, Reciklaža stvarnosti i svakodnevice, Unutrašnje i vanjsko mapiranje grada, Urbana dramaturgija i forenzika, Urbani namještaj i/ ili inventar, Hipertekstualnost grada i dr.

Kratki opis projekta “Vitić pleše”:
Vitić pleše je najduži “projekt zajednice” u Republici Hrvatskoj i jedan od najdužih te najuspješnijih na svijetu. Projekt je bio fokusiran na višestambenu i poslovnu zgradu (Blok Narodne banke) u Laginjinoj 7-9 u Zagrebu koju je kasnih 1950-tih godina zamislio arhitekt Ivan Vitić, a izvela Industrogradnja 1962. godine te ta zgrada predstavlja ikonu hrvatske poslijeratne arhitekture. Zgrada je, zahvaljujući projektu “Vitić pleše” zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro. Nakon dugogodišnjeg stanja zapuštenosti i propadanja te ugrožavajući život i funkcioniranje svojih 256 stanara/ suvlasnika te prolaznika grada Zagreba, posredstvom projekta “Vitić pleše” i aktivnim sudjelovanjem suvlasnika u borbi za obnovu, zgrada je 2018. u mjesecu rujnu, nakon dvije godine radova, konačno i u potpunosti obnovljena. Ova obnova predstavlja najveći pothvat obnove naslijeđa modernističke arhitekture u RH i njezina cijena je iznosila oko 2 milijuna eura koju su suvlasnici pokrili iz pričuve te većim dijelom iz “Fonda spomeničke rente” Grada Zagreba te Europskog fonda za učinkovitost.

Ovaj umjetničko – aktivistički projekt obnavlja i podruštvljuje zajednički prostor zgrade kroz prisutnost umjetnika u svrhu ujedinjenja stanara oko zaštite i očuvanja ove građevine. Osmišljen, pokrenut i proveden od strane Boris Bakala i Bacača Sjenki, ovaj projekt ispituje i istražuje mehanizme umjetničke kreativnosti u svrhu otkrivanja i rekontekstualiziranja te re-kreiranja kulturne i urbane memorije arhitekture (i pojedinog djela), pri čemu je važna uloga umjetnika kao posrednika i nositelja suvremene regeneracije materijalnih i nematerijalnih aspekata urbanog života, uključujući sudjelovanje i interakciju sa lokalnom zajednicom tj. stanarima građevine.
Projekt, postavljajući objekte i prakse u širi okvir ljudskih odnosa, preispituje koja značenja treba ponovno otkriti kako bi (ova) arhitektura opet postala „društvena“. Započet u 2003. godini, ovaj projekt je tijekom 15 godina prerastao u humano-urbanu multidisciplinarnu mrežu suradnje različitih institucija, aktivista i umjetnika u formi različitih kulturno –umjetničkih aktivnosti (predavanja, koncerti, performansi na krovnoj terasi, radionica metodologije projekta u drugim gradovima, državama i kontinentima) te ujedno postao ilustrativan primjer za primjenu ove ili slične metodologije na druge građevine u svijetu koje dijele slične probleme i slične sudbine. Više o projektu: OVDJE.
U današnjoj dinamici razvoja i razgradnje gradova koja priziva nove načine razmišljanja o lokalnoj zajednici, upravo umjetnik, kroz suvremenu kreativnost i inovativnu praksu utječe na našu rekonceptualizaciju gradova i urbanog krajobraza te time pridonosi različitosti obzora identiteta, vjerovanja i stvaranja vrijednosti.

ŽIVOTOPISI PREDAVAČA: Sandra Uskoković je povjesničarka umjetnosti, predavač, pisac i kritičar. Nakon završenog magisterija na George Washington University (USA), doktorirala je na Sveučilištu Zagreb. Autorica je nekoliko knjiga i oko 50 stručno-znanstvenih članaka na temu arhitekture, baštine, teorije umjetnosti i performativnih umjetničkih praksi. Stipendistica je ICCROM-a (RIm) i UNESCO-a (2003/2004). Dobitnica je međunarodnih nagrada iz umjetnosti: Samuel H.Kress Foundation (NY), Getty Trust, The Graham Foundation for Advanced Studies in the Fine Arts (Chicago). Izvanredni je profesor na Sveučilištu Dubrovnik, Odjel za umjetnost. Predavala je na brojnim međunarodnim univerzitetima (Helsinki, Copenhagen, Manchester, Bangkok, Montreal, New York, Tokyo, Singapore) te simpozijima. Ekspertna je članica ICOMOS-ovog odbora za modernu baštinu, međunarodnog odbora College of Art Association, međunarodne platforme za kritičko promišljanje baštine (ACHS), Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, te udruge "Bacači Sjenki". Njena posljednja knjiga zove se “Anamnesis – dijalozi umjetnosti u javnim prostorima”, u izdanju UPI2M Books. Boris Bakal je kazališni/filmski redatelj, glumac, producent, intermedijalni umjetnik, interdisciplinarni javni povjesničar, aktivist i pedagog. Tijekom više od 40 godina karijere stvara kazališne i filmske projekte, predstave, multimedijalne instalacije te pokreće kulturno-socijalno-političke inicijative koje su predstavili i/ili producirali festivali, manifestacije i skupovi u više od 20 zemalja svijeta (između ostalih: Bologna Kulturna prestolnica Europe 2000., Dubrovačke ljetne igre, Praški Quadrienale, Bollwerk Belluard International/Fribourg, Eurokaz/Zagreb, BITEF/Beograd, MESS/Sarajevo, Borštnikovo srečanje/Maribor, Akcent/Prag i INTERFERENCIJE/Cluj, Akademie der Kunste der Welt/Koeln te mnogi drugi) . Piše, predaje i objavljivljuje tekstove o društvenim prilikama, umjetnosti i kulturnim politikama u zbornicima, časopisima i dnevnicima u Italiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji, USA, UK i Nizozemskoj. Kao gostujući predavač izlagao i vodio radionice na više univerziteta (ADU/FF/ALU Zagreb, New York, Columbia/NY, Perugia, SACi-Firenca, Leiden, Exeter, Kent, Bangkok, Prague, Helsinki, Kopenhagen, itd.) te na brojnim simpozijima, konferencijama i tribinama. On je također suosnivač umjetničkih i aktivističkih platformi poput Bacača Sjenki, Orchestra Stolpnik, Letećeg sveučilišta, Antiratne Kampanje Hrvatske te Saveza Operacija Grad. Bacači Sjenki (umjetnička organizacija od 2002, te udruga od 2006) koje vodi od 2001. osvojila su i dobila brojna domaća i međunarodna priznanja i nagrade. Marko Sančanin, dipl. ing. arh. (Zagreb, 1975.) studirao je političke znanosti i arhitekturu, a diplomirao Arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2000. godine su-osniva Platformu 9,81 i – neprofitnu organizacije koja je istraživala prostorne posljedice kulturne, ekonomske i političke tranzicije i bavila različitim oblicima arhitektonskog i urbano - kulturnog aktivizma. Koautor je brojnih publikacija, tekstova te autor brojnih radijskih emisija na Hrvatskom radiju i kolumni na T-portalu na temu arhitekture, prostornog razvoja i kulture. Od 2012. djeluje kao free-lance arhitekt, umjetnik, kritičar kulture i arhitekture te autor i suradnik na projektima u polju kulture.

Tagged as , , ,